Ispis
30
Stu

1 poluvrijeme, dijagnoza 1919% Orijentirani



Kako je "1 poluvrijeme" sezone 2011/12 završilo obratiti ću vam se sa jednim osvrtom na ovu polusezonu odnosno godinu koja nam je na izmaku. Kraj godine je uvijek vrijeme kada se zbraja i oduzima, kada se povlače pitanja, gdje smo, što smo, što smo napravili i kako ćemo dalje. Gotovo se ne mogu oteti dojmu da se stvar pozitivno zakotrljala i moram priznati da nakon dugo vremena ne osjećam gorčinu, ni sam neznajući točno zašto, već jednostavno osjećam neku pozitivu u zraku.
Samim pogledom na tablicu gdje smo opet zauzeli samo dno ljestvice 3 lige, odnosno mjesto gdje smo već zadnjih 6 od 7 sezona ne utiskuje ništa dobroga. Još jedna sezona mukotrpne borbe za ostanak ne ulijeva nikome tko prati Orijent sreću, već suprotno, međutim za razliku od prošlih sezona postoji određena dobra "vibra" u zraku, makar za nas koji smo totalno "prolupali".
Da se razumijemo i ove polusezone bilo je mukotrpno gledati neke naše utakmice kada imaš osjećaj da jednostavno ne možemo više nikoga pobijediti, odnosno svatko tko dođe na Krimeju ode doma sa 3 boda, a da ne spominjem utakmice na strani. To ne da je teško pratiti, nego i ove godine neki su izgubili živce za 3 života prateći naš klub gdje god da igra, a kada se samo sjetimo onih 5 utakmica zaredom gdje smo dobivali golove u + 90 minutama, pa poraz za porazom i konačno pretposljednje mjesto u trećeligaškom društvu, ne možeš da ne posjediš od muke.
Jednostavno koliko god se trudio naći izlike za loše rezultate i motivirati se za svako sljedeće kolo, ta silna muka te jednostavno pojede i sve je dobro dok tribina grmi, daje podršku unatoč porazu ili se negativno obružuje, sve je to dobro, međutim kada tribina jednostavno zanijemi onda je to loš znak. Mi smo ove polusezone imali svega od navedenoga na tribini, od prave euforije, do tuče, nereda i potpunog muka, ali ono što veseli je da smo se iz svakoga blata iščupali i da idemo dalje.
Da se vratim na pozitivu koju ni sam ne mogu u detalje objasniti, ono što daje nadu da će Orijent ponovno ustati je to što napokon imamo klub za koji smo se mukotrpno borili protiv raznih vjetrenjača koji su dolazili u na Krimeju iz razloga da nas otpušu i uguše.
Pokazali smo karakter uspostavili se jačima od sebe i pobijedili, da bi danas imali svoj Orijent odnosno nižerangirani klub sa najviše djece u školi nogometa, te seniorsku ekipu koja je sastavljena od djece iz vlastite škole nogometa. Za to smo se borili i izborili, te imali strpljenja ili ne, morati ćemo pričekati još neko vrijeme pa da i naši klinci stasaju te poluče rezultate jer ti dečki na početku sezone su pokazali da znaju igrati.
NK Orijent danas ima najmlađu ekipu u ligi u kojoj su sve golobradi mladići sa tek nekolicinom dečki koji su rođeni prije 90-te godine i ta mladost na Krimeji veseli i daje nadu za bolje sutra.
Klub što se tiče financija tradicionalno se bori za puko preživljavanje, a sa 158000 kuna koliko se dobiva od Grada ne može se preživjeti sezona ni u 4hnl, a kamoli rang više, međutim nekolicina ljudi koji su u klubu se maksimalno trude u nalaženju sponzora kojih ima na slamku i najbitnije je od svega da za sada po informacijama nema repova prema igračima, nema laži, prevara i ostalih "blagodati" koje su krasile rad bivših uprava.

Da napomenemo ti prihodi koji naši klinci dobivaju su sitniš naspram nekih drugih klubova u našoj županiji. To su novci da si pokriju dolaske na treninge i možda imaju za neke svoje osnovne stvari i sigurno je da je ovo najjeftinija ekipa u novije doba kluba, ako ne računamo na prošle sezone kada su neki i po cijelu sezonu igrali za 0 kn, međutim bitno je da to što imaju i dobiju a za sada je tako. To je stvar koja nam kazuje da se radi na tome da se klub polako stabilizira sa tendencijom kretanja prema "gore".

Ako tu dodamo ranije spomenutu školu nogometa koja radi u tišini i koja samo jača, ako dodamo da Orijent trenutno ima partner klub u koje plasira svoje nadarene klince da se kale, ako dodamo da su napravljene i nove prostorije ispod tribine, ako dodamo da će vrlo skoro zaživjeti i službena net stranica, ako dodamo da će se od sljedeće polusezone na Krimeji u novo otvorenome dućanu moći kupiti i nešto iz marketinške ponude kluba i ponude kluba navijača, ako dodamo da Orijent jedini u regiji svake sezone organizira svečano zatvaranje sezone akcijom "Orijentirajmo se", te ako dodamo da Orijent je i nositelj projekta "Županijskog prvenstva u dvorani 2011" koji će se odvijati tokom 12 mjeseca u Dvorani Mladosti, onda je vidljivo da itekako ima razloga da se bude pozitivan i nadati se da i našim crnim rupama polako dolazi kraj.
Ne treba se zanositi, sa obje noge smo na zemlji i sigurno je da će trebati još jako puno truda, rada i vremena da se klub podigne, međutim svaki imalo pozitivni pomak, pozitivna promjena za nas je velika stvar nakon godina i godina propadanja do samoga dna.

Ako se dotaknemo onog kotačića koji mnogim klubovima fali, kotačića koji pokreće mnoge stvari, odnosno navijača, onda je Orijent "bogat" klub. Imati skupinu ljudi koja ga godinama prati o svome trošku gdje god da igra i bez obzira na sve što se događa u i oko kluba je velika stvar.
Fanatizam koji krasi grupu najvjernijih, grupu entuzijasta koji se iz kola u kolo trude da maksimalno budu i guraju svoj klub je nevjerojatan. Dovoljno je spomenuti nekoliko isječaka iz života grupe. Na dan vlastitog vjenčanja odbiti svoju buduću suprugu za probu u crkvi pred vjenčanje, da bi došao na jednu sasvim malu utakmicu Orijenta, davanje otkaza na itekako dobrom poslu za naše uvjete da bi pratio Orijent, ne hraneći se i ne pijući ništa nekoliko dana ranije da bi išao na gostovanje dovoljno govori od kakvih "luđaka" se ova naša družina sastoji, i to sve kada nam klub stoji nigdje ili ti na samome dnu 3 lige. Često se zapitam, a što bi bilo da smo negdje "gore" da se borimo za nešto više? Ne mogu ni zamisliti... Istinski zaljubljenici koji se ne libe potegnuti stopom, teretnim prijevozom, šverc vlakom i raznim kanturinama samo da bi stigli tamo gdje nam najdraži klub igra, tamo gdje često nema ni žive duše od domaćih navijača, raznih polustadiona, igrališta, livada...i sve to samo zbog Orijenta. Često pod kaznama, bez kune, smrznuti, pokisli, gladni, žedni...
Bolest zvana Orijent se odavno proširila, zahvatila nas, uvukla nam se pod kožu, nekima više, nekima manje, ali svi smo bolesni od te crveno-bijele "nemani". "Neman" ili ti neman za kavu, pivo, sendvič je uobičajena stvar ali i ono što nemamo dijelimo, tako da možda će nas neki put biti više, neki put manje, a neki put minimalno, ali glavno je da će nas biti jer dijagnoza prvog poluvremena je 1919% Orijentirani.
Borba se nastavlja, familija ide dalje, udruga je doživjela neke promjene, na skupštini su usvojene izmjene i dopune statuta, izabrano je novo vodstvo, novo sjedište, novi plan rada udruge i sada je na nama da smognemo snage i po ne znam koji put udaramo glavom kroz zid, borimo se protiv novih vjetrenjača, čupamo se kako bi zakoračili stepenicu više u nadi da ćemo preživjeti i doživjeti Orijent koji će ponovno ustati.
Svi koji prepoznaju ovaj trud, volju, i želju, je u budućnosti dobrodošao jer nama svaki pravi "oboljeli" član vrijedi ko 10 drugih u nekim drugim grupama. Kod nas nema šminke, nema foliranja, nema kretenarija, Red Fuckers i Orijent nisu šminka i folirancija, već teška borba za opstanak i radnička obitelj sa dugom tradicijom.

Vidimo se na Krimeji i na "2 poluvremenu"!

Orijent će ponovno ustati!