Ispis
19
Velj

Izvještaj: Vinodol-Orijent

18.02.2012 Rujevica: Finale županijskog kupa, Vinodol-Orijent 0:0 (4:3)

Ovaj izvještaj biti će napisan u prvome licu iz razloga što smo svi doživjeli isto sranje na isti ili sličan način. Nastavak sezone otvorili smo finalnom utakmicom županijskog kupa. Kakva prva liga, kakva liga europe, ovo je bila utakmica s kojom smo ustajali i išli spavati, utakmica u kojoj smo htjeli dignuti "kantu" više od svega. Finale kupa, prilika generacije igrača, prilika za nas vjerne pse da se malo odmaknemo iz ovog trećeligaškog okruga i nakon svega jedno veliko ništa, nula, odnosno "goli i bosi" sve iz početka. Ovakvo razočarenje nisam osjetio od '93 kada smo s Neretvom igrali 1:1 na Krimeji i s time ispali iz borbe za 1 HNL ili '97 kada smo dobili gol u 94 minuti protiv Mladosti 127 i time praktički ispali u 2hnl, da ne spominjem Pulu 1856 '04g i ispadanje u 3hnl i još niz tih sranja. Stariji Orijentaši sjetili su se i sezone 82/83, kada smo identičnom dramom ispali od Sarajeva u četvrtfinala yu kupa. Šok teško opisiv riječima. U danima kada cijeli grad je u karnevalskoj ludnici, kada su sve oči uprte u Volpija i prvoligaša s Kantride, nas 35 črjeno-belih odlično raspoloženih luđaka s druge strane Rečine je otišlo na svoje "finale lige prvaka" na drugi kraj grada. Naš stari Orijent, finale županijskoga kupa i borba za probitak. Bolesni u glavu, beskrajno vjerni našem klubu preko mosta, jebena Rujevica, jebeni neutralni teren, jedna utakmica za prolazak u toliko priželjkivani Hrvatski kup. Utakmica koju smo jednostavno trebali dobiti i uzeti tu "kantu". Vinodol uza svo poštovanje, prije svega borben i toliko loš da lošiji nije mogao biti, međutim ni tako lošeg "domaćina" koji nam nije ni dva puta kako treba zapucao na gol, mi nismo mogli dobiti. Inicijativa tokom cijele utakmice,teško mučenje, milion prilika, milion zapucanih šansi i na kraju prokleti jedanaesterci. Jedanaesterci u kojima su nekima na tribini odnosno terenu jednostavno popustili živci, pa je došlo ponovno do nemilih scena. Teška muka, ili ti teške boje rekle bi legendarne Majke. Sa zadnjim pogođenim jedanaestercem u našu mrežu uslijedio je početak kraja, potpuni muk na tribini uz proslavu ni krivih ni dužnih igrača Vinodola koji vjerojatno ni sami nisu znali što ih je snašlo. Suho grlo, ledeni dlanovi, stegnuto srce, suze u očima i prokleta nervoza za opće razočaranje. Užas!!! Teško razočaranje gdje smo morali uzeti tu pobjedu i plasirati se u Hrvatski kup. Možda dogodine ili godinu poslije, kako god bilo... Zaključak za kraj, što nam preostaje? Ostaje nam samo još jedna borba za ostanak i još jedna borba za goli život... Vidimo se na Orijentu, jučer, danas, sutra, zauvijek!

-Slike-