KNO se zahvaljuje portalu nogometplus.net i autoru teksta Stivenu Lipovacu na objavi , te ga prenosimo u cijelosti:

Mnogi su mi ljudi, poznati iz najrazličitijih razdoblja mog života, početkom ljeta prilazili i osim standardnog: "Kako je?" imali spremno samo jedno pitanje nadajući se da će moj odgovor biti drugačiji od onoga što su pročitali, čuli ili možda tek negdje usput od nekoga načuli.

Nažalost, kao ni prethodni "izvori", nisam imao dobre vijesti. Mogao sam samo potvrditi informaciju i još jednom nevoljko i s tugom u srcu naglas reći: "Da, Orijent je otišao u stečaj i onakav kakvog smo ga znali mi, vaš otac i njegov otac, nakon 95 godina je prestao postojati".

Čak i oni koji redovito i dobro prate nogomet nisu bili sigurni što se zbiva na Krimeji, jer u dnevnom lokalnom tisku (o televiziji da i ne govorim) za crveno-bijele s Krimeje već dugo godina nema mjesta, a i kad se i spomene, onda se samo šturo prenosi rezultat ili je riječ o nekom negativnom kontekstu.

U ovom ću tekstu, onima koje zanima cijela priča o stečaju, samo ukratko reći da Orijent ide dalje, ali pod novim nazivom "HNK Orijent 1919" koji će se već ove sezone natjecati u 5. državnom rangu, tj. u 1. županijskog ligi Primorsko-goranskoj.

Stečaj se dogodio, klub je ugašen, ali njegovo najveće bogatstvo - omladinska škola s preko 200 djece, naravno, nije, i novi klub, iznikao iz jedne od par paralelnih klupskih udruga osnovanih u turbulentnom razdoblju prije kojih 10-ak i više godina, ide dalje, upravo s tom školom nogometa kao temeljem budućeg djelovanja.

Novonastala situacija i idući koraci u ustroju i funkcioniranju kluba bit će možda tema nekog drugog teksta, a u ovome ću pokušati sažeti povijest Orijenta, tog ponosa Sušaka i približiti ga svima onima koji ga ne poznaju dovoljno, a čuli su za njega. Jer bezbroj smo se puta uvjerili prateći Orijent po cijeloj Hrvatskoj, koliko je poznat i drag mnogim ljudima (a nerijetko i izvan granica Lijepe naše), koji će za njega uvijek imati samo riječi hvale i podrške, klub koji simbolizira radničku klasu i otpor unatoč ugnjetavanju jačega. U svakom slučaju rado viđen gost koji se nikada nije odrekao hrvatstva i njegovih simbola - crveno-bijeli kvadratići nisu ni u doba najvećeg "mraka" micani iz grba! 

Prije svega treba spomenuti kontekst vremena u kojem je klub nastao. Riječ je o burnoj 1919. godini, godini nakon završetka 1. svjetskog rata. Ne treba spominjati kakve je posljedice svjetski sukob ostavio, a pogotovo koliko je zamršena situacija bila na području Kvarnera, tj. Rijeke i Sušaka.

Neću duljiti političkim zavrzlamama, ali 1919. Sušak je, dakle cijelo područje istočno od Rječine, proglašen Gradom. Dok sve zapadno od Rječine "odlazi" pod D'Annunzijevu vlast, a kasnije i Kraljevinu Italiju, Sušak pada pod Kraljevinu SHS, kasnije Kraljevinu Jugoslaviju, pa NDH, kratko pod vlast Talijana, a zatim i Nijemaca. 
U cijelom tom vrtlogu, Grad Sušak se razvijao kao nikad. Doseljavali su se Hrvati iz svih krajeva u potrazi za poslom (95% stanovništva rimokatoličke vjeroispovijesti), a rezultat njihovog rada i vrijednog domaćeg stanovništva su razvoj luke, željeznice, cesta, vodovoda, rasvjete, gimnazije, kupališta, hotela, Svetišta na Trsatu... Iz nekad slabo naseljenog područja niknuo je (po popisu stanovništva iz 1931.) osmi po veličini grad u Banovini Hrvatskoj. Iza Zagreba, Splita, Osijeka, Šibenika, Karlovca, Mostara i Dubrovnika. 

Usporedo s razvojom grada, razvijala se i nogometna priča začeta u proljeće 1919.

Grupa lokalnih poduzetnika, ili bolje rečeno obrtnika, mesara, pekara, bravara, ličilaca i sl., dolazi na ideju koja je dugo tinjala. Ideju o osnivanju jedinstvenog nogometnog kolektiva na području Sušaka. Već ranije postojala su dva manja kluba, ali ovaj novi niknuo je spontano i prigrljen među Sušačanima, uglavnom radnicima.

Mladi navijač Aramis Kauzlarić (1923.)

Ideju za ime dao je mesarski pomoćnik Franjo Matković koji se prisjetio jednog putovanja u Ameriku gdje je u nekoj luci vidio parobrod imena "Orient". Na prvu ime je bilo zvučno i upečatljivo te je i prihvaćeno. Antologijske su riječi pokojnog Matkovića: „Ja san rekal neka bude 'Orient', i bil je 'Orient'!“

Ubrzo se šivaju i prve garniture, crvene košulje i bijele hlačice, a učlanjenje se izvršava "na terenu" obilazeći domaćinstva (kakav marketing budućnosti hah?!). Odigravaju se i prve utakmice u svrhu kvalificiranja u Zagrebački nogometni podsavez, a 1922. bilježimo i prvo gostovanje u Gospiću.

U Orijentu su tada igrali radnici, uglavnom lučki, a na, u tadašnje vrijeme daleka i nekomforna putovanja, ide se o vlastitom trošku kako god se znalo i umjelo, ali želja za igrom bila je jača od svih nedaća koje su pratile uglavnom sve klubove tog vremena.

U međuvremenu, 1923. svečano je otvorena i Krimeja - stadion na kojem i dan danas igraju sve generacije Orijentaša, a na kojem su mjestu nekad bili vrtovi i vinogradi. U izgradnji su sudjelovali brojni Sušačani, a radilo se danonoćno i naravno dobrovoljno, što dovoljno pokazuje s kakvim je žarom lokalno stanovništvo "gradilo" Orijent.

Orijentov puk na otvorenju igrališta 20.05.1923. Orijent - Hašk 0:1

13.05.1923. na novom igralištu gostuje Hajduk i odnosi tijesnu 3:2 pobjedu, a na službeno otvorenje sedam dana kasnije stigao je ugledni i 16 godina stariji HAŠK i pobijedio 1:0. Upravo prošle godine, zahvaljujući entuzijazmu Kluba navijača, obilježena je i 90. godišnjica tog susreta ponovnim gostovanjem kluba s Peščenice, gdje ovaj put Orijent slavi.

Godine su prolazile, a Orijent je uspješno igrao ligu podsaveza i razne prijateljske susrete, s Concordijom, momčadi sastavljenima od britanskih mornara, Hajdukom, Građanskim, Segestom, Fiumanom...

Klub je postao dio identiteta Sušaka i njegov ponos, što je ostao do dana današnjeg. Uz njega su stasale nove generacije čiji je doprinos nemjerljiv u idućem razdoblju i koje su utabale putove prepoznatljivosti i poštovanja puno šire od područja Kvarnera.

1931. se osniva i B momčad, tj. juniorski pogon, a 1936. se na Krimeji postavlja trava i grade tribine. Svojevrsna nagrada svemu bila je pobjeda protiv tadašnjeg prvaka Concordije.

No, dolaskom novog ratnog vihora jenjavaju i sportske aktivnosti na Sušaku. Teren je uništen, mnogi igrači su se razmilili po bojištima, a u prilog nastavku djelovanja kluba nikako nije išla činjenica da je Orijent odbio želju okupacijskih vlasti da se natječe u okupiranom području!

Rat je prošao, ali do ponovnog funkcioniranja kluba pod starim imenom trebalo je proći još nekoliko godina. Poslijedice rata, razne političke igre i ujedinjenje Sušaka s Rijekom 1947. godine, imale su za posljedicu neaktivnost izvornog Orijenta jer su se u međuvremenu oformila tri nova kluba (Budućnost, Primorje i Jedinstvo) za koje su igrali uglavnom njegovi igrači.

Konačno, nakon raznih fuzija i igranja pod drugim imenima, iznimnom upornošću i nepokolebljivošću, 1953. vraća se staro i prepoznatljivo ime i tako biva sve do dana današnjeg.

Odmah iste godine nakon povratka imena, Orijent nastupa u jugoslavenskom kupu gdje dolazi do osmine finala i gubi od Hajduka, a u tadašnjoj regionalnog ligi osvaja prvo mjesto, ali ipak gubi u dodatnim kvalifikacijama. 
Isti scenarij i poraz u "pripetavanju" gledamo i u sezoni 1956/57., da bi iduće godine preko Pule i Krima iz Ljubljane napokon ušli u rang više (Hrvatsko-slovensku ligu), tadašnju 2. ligu.

U toj sezoni bilježimo i prve prvenstvene susrete s Rijekom (1953. su svladali Kvarner u jugo-kupu), ali i reorganizaciju natjecanja prema kojoj Orijent ispada iz lige iako je bio treći od kraja.

Idućih godina gledamo isti ili sličan scenarij. Prvo ili drugo mjesto u ligi, te poraze u nesretnim kvalifikacijama. Tih je godina bilo izraženo rivalstvo s pulskim klubovima, a posebno su bile bolne kvalifikacije '63. i '64. kada gube u finalu od Jadrana (KS) i Splita.

Nakon tih neuspjeha u proboju u rang više, koji se poklopio s financijskom krizom u klubu, odlaze mnogi igrači...

Ipak, 1968. Orijent uspijeva! Prvenstvo je osvojeno velikom prednošću, ali to nije ništa značilo kada se trebalo odigrati još par utakmica.. Unatoč lošim iskustvima ranijih godina, Orijent pobjeđuje Metalac iz Zagreba, ali gubi od Dinama iz Vinkovaca. Naknadno se igrala majstorica između Orijenta i Metalca gdje crveno-bijeli slave i ulaze u 2. ligu!

A u drugoj ligi Orijent igra iznad svih očekivanja pod vodstvom legendarnog Ivana "Đalme" Markovića i osvaja prvo mjesto! 

Stadion Krimeja 1969 godine Foto:

I naravno da se nije ulazilo automatski u prvu ligu već su slijedile, pogađate - kvalifikacije. Protivnik je ovaj puta bila Crvenka i crveni s Krimeje opet ostaju kratki (1:0, 0:3), a sezone nakon tog neuspjeha obilježene su susretima s Rijekom koja je ispala u drugu ligu (zanimljivo da je u međuvremenu i ona izgubila od Crvenke u kvalifikacijama).
Sredinom 70-ih Orijent potresa nova financijska kriza, te dolazi do rasipanja kadra što rezultira povratkom u Zonsku ligu (kasnije igra u Republičkoj), no 1981. ponovno se čuje za "Orijent-express" koji u kupu izbacuje OFK Beograd, a zatim u četvrtfinalu gubi od Budućnosti na penale.

Dvije godine nakon opet idu daleko u Kupu. Na putu do novog ulaska među 8 najboljih u Jugoslaviji pobjeđuju Osijek, a zatim i Olimpiju iz Ljubljane, da bi u četvrtfinalu kobni bili opet udarci s bijele točke kada je dalje prošlo Sarajevo. Ogromna šteta, jer ulazak Orijenta među društvo Dinama, Hajduka i Rijeke bio bi istinska senzacija.

Tih se godina igra sjajan nogomet na Krimeji, novi-stari trener Đalma Marković svojim jedinstvenim pristupom i revolucionarnim metodama niže seriju od 46 utakmica bez poraza (tijekom 2 uzastopna prvenstva 82./83. i 83./84., ostvaren je jedan jedini poraz u čak 52 utakmice!), ali se unatoč tim fascinantnim brojkama, u razdoblju od 1984.-1987. (nevjerovatno, ali istinito) povijest opet ponavlja.  Kao i početkom 60-ih klub iz godine u godinu osvaja Republičku ligu i igra famozne kvalifikacije za ulazak u drugu ligu, ali iz tih susreta (Split, Zagreb, Mladost Petrinja, Šparta) uvijek izlazi pognutih glava.

Red Fuckersi na utakmici s Rijekom

Krajem 80-ih osniva se i prva organizirana navijačka skupina pod imenom Red Fuckers, koja će svoj zamah u vidu izrade više transparenata i bolje prezentacije s bubnjevima, zastavama i nezaobilaznom pirotehnikom imati početkom 90-ih kada se i raskrstilo s Krimjeskim feštarima (karnevalskom grupom koja nema puno veze s navijačkim životom).

Osnutkom hrvatske države i novih natjecanja, Orijent nalazi mjesto u jednoj od brojnih drugih liga, gdje se s promjenjivim uspjehom natječe sve do sezone 94./95. kada ulazi prvo u famoznu 1 B ligu (te godine i juniori osvajaju tada još jaku Kvarnersku rivijeru), a zatim godinu poslije i u društvo najboljih po prvi put u svojoj dugogodišnjoj povijesti.

Tih je dana cijeli Sušak "procvjetao" kao nekad, ulazak u prvu ligu bilo je nešto što se ne događa svaki dan – zapravo, bilo je to ostvarenje dugogodišnjeg sna stanovnika ovog dijela grada.

Kao i pri izgradnji Krimeje 1920-ih, zaljubljenici u klub (predvođeni dečkima iz Red Fuckersa), prionuli su uređenju stadiona, te se od jutra do mraka, uz pomoć izvođačke tvrtke, gradi sjeverna i nadograđuje južna tribina iza golova, te se ušminkavaju svi detalji.

Pod vodstvom trenera Borisa Tičića premijera u prvoj ligi bila je na Poljudu, a na Krimeji je prvi gost u najvišem rangu bila Rijeka. Tog je dana cijeli grad proključao, jer oživljen je duh gradskoj derbija (jedinog pravog u državi), i misao o dva prvoligaša u Rijeci koja je zaokupljala mnoge generacije tijekom godina.

Orijent - Rijeka 2:2 (1996.)

U do dana današnjeg neponovljivoj atmosferi pred više od 6.000 gledatelja odigralo se 2:2, a Krimeja pamti sjajnu atmosferu te sezone, posebno u susretima s Hajdukom i Dinamom gdje je bila premala da primi sve koji su htjeli vidjeti kako će se "mali" Orijent nositi s velikanima našeg nogometa.

Tijekom cijele sezone Orijent igra hrabro i požrtvovno, nošen bučnom podrškom s tribina nadomješta ograničen igrački kadar, ali sklonost ispuštanju prednosti u zadnjim minutama, i reorganizacija lige na kraju ga je koštala ispadanja u rang niže - samo jedno mjesto ispod crte .

U rezultatskom smislu najviše su slabom bodovnom učinku kumovali brojni domaći remiji - njih čak 8 iz 15 utakmica, dok su Krimeju s punim bodovnim učinkom napuštali jedino Croatia, Hajduk i Hrvatski Dragovoljac, ujedno i prva tri kluba na kraju sezone!

Tičića je na polovici sezone zamijenio Ilija Lončarević, ali njegov su "uspjeh" bila čak 4 domaća remija u nizu s identičnim 1:1 rezultatom.

I dan danas ostaje žal što se Orijent nije održao duže u društvu najboljih, no dijelom je zaslužna i nedorasla uprava, njihovi preveliki "zalogaji", lakomo trošenje financijskih sredstava, i općenito nesnalaženje u datoj situaciji kao i neprepoznavanje vrijednosti derbija od strane gradskih otaca kojima je sport tada, a i danas, bio zadnja rupa na svirali.

Nezadovoljstvo odnosom grada

Ispadanje Orijenta nije im previše teško pao s obzirom da je u gradu oduvijek bilo novaca (a i još uvijek je) samo za jedan nogometni kolektiv, a usudim se reći i da je mnogima radnički klub bio trn u oku kao klub izrazite orijentiranosti ka hrvatstvu i borbe slabijeg protiv jačih (što, po mom mišljenju, nije plus "strujana" na vlasti u Rijeci).

Osim toga, vjerujem da je utjecaj u cijeloj toj priči imalo i ponovno "dijeljenje" grada kao nekad, gdje je novim rađenjem kvartovskih buntova i oživljavanjem povijesnih razlika i rivalstava uz Orijent stao dio istočno od Rječine s prigradom, a uz NK Rijeku zapad i okolica.

Bilo kako bilo, Prva je liga izgubila osim Orijenta i sjajne Fuckerse koji su bili osvježenje navijačke scene te se od iduće sezone na Krimeji igrala druga liga.

Ispadanjem u niži rang na neki su način i splasnule ambicije ljudi oko kluba. Financijski su resursi bili potrošeni, sponzori se udaljili, igrači traženi od drugih klubova, a patili su naravno i rezultati.

Idućih se sezona natjecanje u 2. ligi pretvorilo u neambiciozno tavorenje u sredini ljestvice, a jedina konstanta bila je mijenjanje (često među navijačima tituliranih kao lopovskih) uprava, koje su provodile neke svoje "fiks ideje" šaljući dečke iz omladinske škole po posudbama, a dovodeći razna "pojačanja" sa strane, redovno i otpatke Rijeke.

Naravno da dolazi do razmimoilaženja s navijačima, ne samo po tom pitanju već i po pitanju netransparentnosti financija, prisvajanja sponzorskih i gradskih novaca, te biranja ljudi u odbore, redom nestručnih i "po zadatku" - sve u cilju korištenja pozicija za ostvarenje vlastitih interesa i koristi.

Takva situacija nastavila se i idućih godina. Nije tu bilo ničega što hrvatski nogomet ranije ili kasnije nije doživio - od paralelnih uprava, mijenjanja brava i osnivanja novih udruga unutar kluba, verbalnih i fizičkih obračuna, bježanja preko ograda, fantomskih skupština... Bilo je i navijačkih akcija, apela medijima i političkim strukturama, ali kao što je i ranije u tekstu spomenuto, svi su se po pravilu oglušivali i svima je bilo u interesu ignorirati problem jer mnogi su "foteljaši" bili upleteni u cijelu tu priču, a navijači dobro znaju i koji, jer ne živimo u New Yorku.

Članak iz 2001. Foto: redfuckers.net

Nakon nekog vremena kao logična posljedica takvog (ne)djelovanja kvaziuprava i raznih kauboja i kada više nije bilo ni prebijene lipe, iscijeđeni je Orijent ostao napušten od svih (osim navijača u kopu i par nonića na centralnoj tribini), u višemiljunskim dugovima, doslovno bez tople vode i praška za pranje opreme. 

U to se vrijeme rađa i slavna parola "Orijent će ponovno ustati" koja apelira na dolazak boljih dana u klub koji je dotakao dno zahvaljujući ljudima koji s nogometom i ljubavi prema svom kraju nemaju veze.

Plasmani u ligi nisu zapaženi, no Orijent se ponovno ističe u kup natjecanju gdje 1998. izbacuje najvećeg rivala Rijeku na Kantridi rezultatom 2:0, a u četvrtfinalu gubi od Varteksa opet na povijesno nesretne jedanaesterce, dok tri godine kasnije u osmini finala teškom mukom gubi od Osijeka s minimalnih 1:0.

Klub nakon 7 sezona u drugoj ispada u 3. ligu gdje se ekipiraju igrači iz pomlatka koji igraju besplatno, a omladinska škola koja istovremeno funkcionira donacijama roditelja tijekom godina ostaje jedino pozitivno u klubu i kao na traci proizvodi talente.

Nažalost, i u idućim sezonama, sada trećeligaškog nogometa, situacija se previše ne mijenja. Uprave dolaze i odlaze ili zbog svoje "sposobnosti" bivaju otjerane. Raznorazni "mesije" se nude kao na pladnju, ali nailaze na otpor jedinih ljudi na braniku kluba - navijača, koji poučeni gorkim iskustvima iz prošlosti znaju njihove stvarne namjere, te oni brzo odustaju od svojih kvazispasiteljskih misija.

Klub, iako u blokadi (još od post-prvoligaških sezona) i od 2006. službeno bez ijednog zaposlenika (!), posluje zahvaljujući (dobro poznatim) paralelnim računima koji omogućuju kakvo-takvo životarenje, a iako dobro upoznat s tom praksom, iz grada Rijeke se i dalje pravi slijepi pored zdravih očiju, pa umjesto konačne čistke i sanacije, problem Orijenta nasukanog na mrtvom vezu stoji negdje na dnu ladice. Povrh svega, pred očima svih stadion propada izvana i iznutra, te postaje doslovno opasan po život (a možete misliti kakvo je bilo stanje travnjaka), no iako u gradskom vlasništvu, dobiva ravno nula kuna za obnovu, te se svi učinjeni radovi plaćaju iz džepova navijača.

Koliki su to "dušebrižnici" za sport pokazuje i konstantno nazadovanje lokalnog sporta, jer u međuvremenu propadaju mnogi kolektivi na čelu sa slavnim "Kvarnerom", a na Orijentovom tragu ubrzo su se našle i višestruke uzastupne prvakinje Hrvatske i sudionice Lige prvaka, odbojkašice Rijeke.

No, ni treba čuditi taj odnos jer bi se prihvaćanjem gorućeg problema institucije Orijenta rasplela sva klupka prevara i malverzacija. Mnogi navijači vjeruju da bi se istraživanjem tih vremena vjerojatno otkrilo kako su iz Grada, kao kakve zločinačke organizacije, preko svojih pijuna, uplaćivali novac preko Orijenta, te ih izvlačili za korist svojih tvrtki.

U narednom razdoblju rezultatski klub stoji solidno, od sredine prema vrhu ljestvice, no za nešto više (ulazak u rang više) financije ostaju prepreka i bogatijim klubovima, a ne Orijentu u kojem igrač igra za simboličnu cifru dovoljnu da si plati pokaznu kartu i sendvič za gostovanje.

Iako možda nije mjesto, moram spomenuti i odnos sudaca prema Orijentu i njegovoj mladosti, gdje se na gotovo gotovo svakoj utakmici učini par kardinalnih grešaka na njegovu štetu što kod ljudi jednostavno ubija volju za praćenjem nogometa, a kod navijača izaziva bijes i nepotrebno trganje živaca. Jasno je da Orijent nema nikakav lobi koji bi "porazgovarao" s ljudima u crnom, ali takve redovne krađe jednostavno normalan čovjek ne može ni shvatiti ni više trpjeti.

Ipak, koliko god bili "u banani", iznimno veseli igranje domaćih dečkiju koji ginu za sveti dres i na kojima se vidi da igraju sa srcem, a sve to vjerno prate i Red Fuckersi koji su prisutni na svakom gostovanju (nerijetko i po raznim pašnjacima Lijepe naše kojih nema ni na karti), dok su na domaćim susretima neizostavne koreografije i bakljade kojih se nebi posramile ni prvoligaške momčadi, a svi su sušački kvartovi ukrašeni muralima i grafitima u čast kluba.

Orijent je tako redovno daleko najmlađa momčad u ligi (bila to ona s Istrijanima ili sa zagrebačkim klubovima) s prosjekom tek nešto iznad 20 godina, no nažalost, takav rasadnik talenata za posljedicu ima masovni odljev kadra na kraju sezona, pa se tako momčad gradi ispočetka u svakoj novoj i, ni sami ne znamo kako, uspijeva biti konkurentna svakome s kim igra! (I današnji Hajduk neodoljivo podsjeća na Orijent kakvog ga znamo već desetljeće).

Čak i u takvim uvjetima uspijeva osvojiti dva Županijska kupa (finale trećeg je na neviđen način oduzeto za zelenim stolom, o ćemo ćemo jednom pisati) pored financijski moćnijih Opatije, Grobničana, Krka i sličnih klubova iza kojih stoje proračuni općina i gradova, te kao nagradu na Krimeji ugošćuje Hajduk, a godinu kasnije i Zagreb gdje je teško pokraden (rezultat 1-2 uz "prijelaz"). No tako je vjerojatno moralo biti jer to je bila prva utakmica spasitelja Igora Štimca na klupi Pjesnika nakon bondovskog 0-0-7 ulaska u sezonu. Zamislite blamaže da je Igor na premijeri izbačen od strane nekih golobradih mladića iz tamo nekog trećeligaša.

Ipak, posljednjih par godina neizvjesnost je postala neizdrživa, uprava (2 čovjeka) više nije održavala ni godišnje skupštine ni predavala financijska izvješća, učlanjenje u klub nije postojalo i crni se oblak starih dugova (do 6 milijuna kuna) više no ikad nadvio nad Krimeju.

Postojala je ideja gore spomenutog dvojca da se uz blagoslov središnjice moći nastavi trećeligaška avantura uz tihu pretvorbu i neznatnu promjenu imena, ali oduvijek ponosni navijači i simpatizeri Orijenta za to nisu htjeli ni čuti i osujetili su planove par uhljeba koji su suradnjom s vragom (pretpostavljam da znate na koga mislim) željeli samo zbrinuti svoje guzice, a klub prepustiti sudbini.

Nakon navijačke intervencije dotični su potjerani, a stečaj i prekid agonije sada su se činili kao jedino logično i zdravo rješenje.

Do toga je na sreću (ili na žalost) ovoga ljeta i došlo, i osnivanjem novoga kluba izniklog na temeljima 95 godina starog Orijenta okrenuta je nova stranica sušačkog nogometa. Kreće se pod imenom "HNK Orijent 1919" ispočetka, s novim ljudima koji ni na koji način nisu upleteni u mutne radnje bivših uprava, novim mladim kadrovima željnim rada i boljitka kluba koji je zahvaljujući raznim hohštaplerima pao na samo dno.

Istina, ni prvi ni zadnji u Hrvatskoj... Gasili su se i Split i Varteks i mnogi drugi, pa se tako ugasio i Orijent. Puno ranije trebali su "pod ključ" i veći klubovi s nemjerljivo većim dugovima, ali protežirani i politički zaštićeni nisu doživjeli najtežu sudbinu jer su neki drugi manji oduvijek ugnjetavani i na njima se vježba "demokracija" i dokazuje "pravda". 
Istinska bi nepravda bila zauvijek ugasiti klub gotovo stoljetne tradicije koji je sportski i životno odgojio na tisuće djece, iz kojeg su potekli vrsni nogometaši i treneri, klub uz koji su odrastale i živjele mnoge generacije, koji je oduvijek imao vjerne navijače koji su slavili i plakali uz njega, ali i brojne simpatizere diljem zemlje, te u konačnici klub koji je nedvojbeno dio identiteta ovog kraja i definitivno simbol Sušaka i općenito našeg milog zavičaja.

Autor teksta: Stiven Lipovac

Preuzeto sa : nogometplus.net

Povodom prve domaće utakmice Orijenta na Krimeji protiv gostiju s Raba u subotu 13.9.14 od 15:00h pa do završetka radnog vremena u CAFFE BARU "64" organizirano je od strane vlasnika H. Večerine i KNO-a druženje prije i poslije utakmice za sve kojima je Orijent u srcu pod sloganom" ZA SVE ORIJENTA NAVIJAČE,CIJENE PIVA DOLJE,HLAĐENJE NA NAJJAČE!" uz promotivnu cijenu od 10,00 kn OŽUJSKOG & KARLOVAČKOG 0,33 i 0,5 l, Dobro nam došli,s Orijentom u srcu gdje god da pošli!! Po Krimeji prođite, na Orijent dođite, veseli i zdravi iz 64 pođite!! Zahvaljujemo na razumijevanju, lijep pozdrav!!KNO-a

07.09.14 Goranin - ORIJENT 0:0

Prvo kolo 1 ŽNL PGŽ, odvelo nas je na gostovanje u Delnice kod Goranina. Nesretna pogibija mladog delničana Tina Grgurića, zavila je to goransko mjesto u crno, a samim dolaskom u Delnice uvjerili smo se u tmurnu atmosferu koja već tjedan dana vlada u tome mjestu. Kako je dio ekipe stigao koji sat prije smještamo se praktički u jedinom bircu koji je radio, sve do početka utakmice.
Cijela utakmice se praktički odvila u sjeni tragedije koja je zadesila Delnice, kao i HNK Goranin, čiji je momak bio i igrač, da bi utakmica započela minutom šutnje, te ponovno prekinuta simbolično u 17 minuti kada su domaći navijači uz prigodnu poruku te nekoliko baklji odali počast svome dečku uz dugi pljesak svih prisutnih na stadionu.
Naš Orijent od prve minute se nije baš najbolje snašao na blatnjavom travnjaku. Nakon brze kontre domaćina, te izlaska Hermana izvan svojih 16m, kada kao zadnji igrač ruši domaćeg napadača, dobiva izravni crveni karton, te već u 10' ostajemo sa igračem manje. Ostatak utakmice gledali smo zanimljiv ogled između dva šesnaesterca gdje jedni i drugi propuštaju svoje šanse, te utakmice završava bez golova.
Ostaje žal za dobivenim crvenim kartonom, te sa 1 bodom startamo od nule iz 1 ŽNL PGŽ, te nam i ovaj ogled jasno govori da neće biti lako protiv i jedne ekipe, jer svi danas grizu i igraju nogomet, naročito na domaćim terenima.
Što se tiće podrške, 30ak naših je stiglo do Delnica, navijalo se tokom cijele utakmice uz pirotehniku koja se ovaj put palila u par navrata, guralo se crveno-bijele tiće, međutim više od 0:0 nije išlo. Ča je tu je, idemo dalje, slijedi nam kup ogled protiv Grobničana, te nam u drugome kolu dolazi Rab na Krimeju, gdje ćemo tražiti pobjedu za dobri početak nove sezone.

-Slike-